Rim u suzama, otišao je Imperator: Grazie Capitano!

Zvižduk sudije Tagliaventa u Rimu označio je kraj susreta između Rome i Genoe. Taj zvuk pištaljke zabolio je sve one koji vole fudbal, na svim krajevima svijeta – a najviše je zabolio one koji su večeras bili prisutni na Olimpico stadionu.

Posljednji zvižduk označio je i kraj igračke karijere posljednjeg rimskog Imperatora – Francesca Tottija.

Suze je rijetko ko mogao sakriti, pa ni sam Totti – kojem je ovo vjerovatno najteži trenutak u životu.

Ne morate da volite Italiju, Serie A, Romu kao klub, rim kao grad. Francesco Totti je personifikcija svega toga, njega morate da cijenite.

Njemu danas aplaudiraju i svi okorjeli navijači Lazija, jer ako to ne rade – niti znaju šta je fudbal, niti znaju šta je rivalstvo.

Cijeli grad je danas u znaku Francesca Tottija, a to za fudbal znači mnogo. Na današnji dan umire fudbal u Italiji kakvog znamo. Počinje neko novo poglavlje, bez Tottija – bez ljudske i igračke veličine kakva će faliti svijetu.

U Romu je došao 1989. godine, tada u omladinski pogon. Tri godine poslije toga – obukao je dres prvog tima. Obukao je dres kojeg više nikada nije htio skinuti.

On zna samo za dvije boje, bordo i žutu. Zna za jedan huk sa tribina, jedan grad, navijače i klub. Klub čije je ime i prezime postao on. izvor:n1info.com

Romu će biti teško zamisliti bez Tottija u rosteru. Biće potrebno vrijeme. Ispisujući redove ovog teksta, pogledali smo i kompilaciju njegovih golova za Romu.

Tehniku lobovanja golmana doveo je do savršenstva, tako da sa sigurnošću tvrdimo da je golmanima u Serie A laknulo. Od navijača na oproštaju  – dobio je sve ono što je i zaslužio igrajući u ovom timu svih ovih godina.

“Rim je moj dom 40 godina. Kao fudbaleru Roma mi je dom 26 godina. Kad god sam igrao, bilo da je to bila prvenstvena utakmica ili meč u Ligi šampiona, nadam se da sam predstavljao Romu i njen grb što sam bolje mogao i da sam njen barjak držao visoko.

Nadam se da sam vas učinio ponosnima.

Možete reći da sam ja čovjek u čijem se životu red oduvek znao. Nisam se iselio iz porodične kuće dok nisam vjerio moju ženu Ilari. Kada se osvrnem i pogledam šta će mi nedostajati, znam da će to biti ona rutina, oni svakodnevni detalji koji se ponavljaju iz dana u dan.

Sati treninga, razgovori u svlačionici. Mislim da će mi najviše nedostajati šoljica kafe sa saigračima. I to svakog dana. Možda ako se jednog dana vratim kao sportski direktor, možda će opet biti tih dana.

Ljudi me često pitaju – zašto si cijeli život, cijelu karijeru proveo u Romi?

Zato što je Rim moja porodica, moji prijatelji, ljudi koje volim. Rim je grad, Rim je more, Rim su planine, spomenici. Rim su, naravno, Rimljani.

Rim je žuto i bordo.

Rim je za mene svijet.

Ovaj klub, ovaj grad – to je moj život.

Sempre (Zauvijek)”.

Odigrao je najviše utakmice u dresu ovog tima u historiji. Najbolji je strijelac kluba u historiji. Osvojio je jednu titulu prvaka Italije, dva Superkupa i Kupa ove zemlje.

“Moja ljubav za fudbalom nije prošla, to je moja strast, moja strast. Toliko je duboka da ne mogu da zamislim da prestanem da je hranim. Nikada. Od ponedeljka, spreman sam da odem. Spreman sam za novi izazov”, rekao je kada je najavio odlazak.

Igrač je koji niti jednog trenutka nije poželio igrati nigdje drugo, pa ni u eri multimionskih finansijskih iznosa, bogatih vlasnika i svega onoga što je fudbal postao danas.

On je istinski posljednji romantik, boem i fudbalski džentlmen koji nikada nije napustio kormilo svog tima.

On zna šta je vjernost klubu, što je rijetka osobina danas.

Odbijao je ponude Milana, Juventusa i Chelseaja, a kada ga je 2001. osobno nazvao predsjednik Reala Florentino Perez i rekao mu da ga želi u momčadi.

Ostalo je historija.

Njega u Rimu vjerovatno obožavaju više od Pape, i jedan je od najposebnijih fudbalera koji je ikada dotakao loptu.

O njemu je sve napisano već. Rečeno već.

28. marta 1993. godine je počela priča.
28. maja 2017. je završena fudbalska bajka sa Tottijem u glavnoj ulozi. Ulozi – kakvu je skoro nemoguće ponoviti.

Dijete Rima, princ Rima, kralj rima – Imperator. Zbog njega su djeca počinjala da treniraju fudbal i uzimaju broj 10. Zbog njega će djeca početi da treniraju fudbal, i uzimaju broj 10.

Večeras je ušao u igru u 54. minuti, kada je zamijenio Salaha. Rezultat meča uopće nije bitan. Roma je pobijedila – ali i izgubila večeras. Hvala fudbalu, hvala Tottiju. Emocije je teško ostaviti po strani.

Grazie Capitano!

 

Facebook Comments
Tags: , ,