BABINE NEKAD I SAD


“Birvaktile, kad bi se žena porodila”, veli nene,“išlo se na babinje, da se vidi beba, s koliko je kila rođena, kako se zove, jel’ muško il’ žensko, da se daruje, da se porodilji ponese pečeno pile i maslenica, onom djetetu rekne se: ‘Jesi juzan Boze djagi, nista ne valas’, biva da ga ne urekne”…
Ovo danas, tobe ja Rabbi, naki čudan vakat došo, nemaš rašta ni na babine ići da bi saznao sve to. Jer od prvog dana kad nevjesta uradi test na trudnoću, pa uslika one dvije crte, imaš sve podatke, zatim kad stomačić počne rasti, pa prvi mjesec, drugi, treći, četvrti…Eh kod četvrtog nastaje još veće uzbuđenje jer se saznao spol djeteta pa onda ide slikanje plavog jal rozog krevetića, haljinica, pempi…Zatim pratimo rast stomaka…Eh, onda porod i ona roda što bebu nosi uz obavezno ime bebuške, i konačno objava: “Postali smo roditelji”… Srećom, još se kod nas ne dozvoljava live prijenos poroda iz bolnice
I konačno idemo na babine, ali uz obavijest šta ponijeti bebi, jer se ne može više ići sa kesom keksa i dvadeset maraka, a nedao ti Bog da pile poneseš pečeno (ko bi ti to jeo)… Tetka će krevet, nena i djed moraju dati dvi penzije da kupe korpu i torbu, daidža će hodaljku, dajdžinca bazen, ostala familija može i u eurima, a inače bebi je potrebno sve do najnovijeg Ajfona…
Jer, beba mora sve imati. Baš sve. Nek dijete ne oskudijeva.
Pa sad razmišljam …
U kakvom ovo vaktu živimo… Ja, i vi što čitate ovo rođeni smo u vremenu kad su se pelene prale i sušile, upišani i usr… do grla, bešika nam bila sadašnji Dormeo, a ako bismo negdje cuclu safatali dobro i jest, da mama koju noć predahne.
Odrasli smo zdravi i živi. Kad bismo se osuli, majka bi nam guzu mazala jestivim uljem, a kad bismo napunili pet mjeseci, stavila bi nas u stalak, dubak,u kojem bismo stajali dok nas suze ne bi oblilepošteno, jer niko te neće uzeti na prvi plač, jok. Sad kad zaplače, bebi tutnu telefon pod nos i čuvenu numeru: “Mama voli bebu najviše na svijetu…”
Danas čim se rodi,učimo bebu da sve mora imati. Pogrešno! Itekako pogrešno. Nemojte tako djecu učiti, jer ćete ih naviknuti da u životu moraju imati mnogo toga bez truda, a život, Boga mi, nikome nije dao sve. Učite djecu da će imati samo onoliko koliko im je potrebno, ni gram više. Sve drugo što bi željeli, učite ih da se sami moraju za to izboriti.
Roditelji su dužni da djecu nauče kako da se bore i izbore, a ne kako da čekaju od njih ili od bilo koga.
Da li je bolja beba koja nosi Nike cipelice, ili ona beba koja nosi sandalice sa pijace? U čemu je razlika? To su bebe, ljudi, bebe! A vi svoje komplekse liječite u ćenifi, ne na djeci!
Sutra idem kolegici na babine, ujutro pečem pile i maslenicu, a vire lje imam i kajmaka… Doduše imam i cenera.

Facebook Comments