ZA ŠTA SE ŽENE BORE …

ZA ŠTA SE ŽENE BORE …

Poslušah mnoge priče iz života obične žene. Neke se bore za zdravlje, neke za egzistenciju, neke za djecu, neke za brak… Primjetih da se vrlo mali broj njih bori za sebe. A ja vas sada pitam: Što će vam sve to za šta se borite kada sebe izgubite, kada obolite i kada više nikome ne budete trebale?
Zašto je žena ta koja mora da se bori da bi sve funkcionisalo? Zašto je žena ta koja npr. mora čuvati brak tako što će paziti gdje joj je muž večeras? Je li sa društvom u kafani, ili je sa nekom drugom ženom, što se ne vraća kući na vrijeme …? Pretrne huda i prokuha u sto vrsta znoja dok se lik sav važan ne pojavi konačno na kućnom pragu! I kad ga ugleda, odahne. Pomisli : “Evo ga, moj život opet ima smisla, nek se on meni vratio živ i zdrav, sve mu opraštam”…
To je klasičan primjer žene odgajane u duhu tradicije, ove naše tradicije koje nema nigdje na svijetu više!
Tradicija je lijepa i pohvalna, ali naša vjera je ljepša, najljepša. Jer tradicija kaže : ” Muško je to, pazi ga. Njemu ide prvom komad bureka, pa mu ide veći komad mesa, prvo njega pitaj šta mu treba, on je najpreči” …
A vjera kaže : Poslanik a.s je rekao: „Najsavršeniji vjernik je onaj čija su djela najbolja a najbolji među vama je onaj ko se najljepše ponaša prema svojim ženama.
Dodajmo tome i činjenicu da je Uzvišeni Allah izjednačio u Kur”anu muškarca i ženu u pogledu svih ibadeta i robovanja Allahu.
Rekao je Uzvišeni :“ I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih…”
Žena sam i mogu da razumijem drugu ženu koja je odgajana tradicionalno, mogu i da poštujem to, ali ne mogu da shvatim nakon što je došao u neka doba noći da pomisliš : “Ma nek mi se samo vratio …”
Ja bih pomislila : ” A što si se i sad vratio, ne vratio se nikad više meni”!
Nećete umrijeti bez njega, to sigurno. Ali ćete umrijeti s njim, i to vam je sigurno. Jer već ste mrtve živeći takav život. Borite se za šta? Za koga?
Kad shvatite jednog dana da vam je borba bila uzaludna, bit će kasno. Ali kasno samo za vas. Jer će svima oko vas biti dobro, ne zaboravite, za njihovo dobro vi ste se borili. Za vaše niste.
Borba ima smisla jedino i samo onda ako se OBOJE borite za vas i sve vaše. Dok se god bori jedno, tu života nema. Tu smiraja nema. Na kraju, tu ljubavi nema. Zar mislite zaista da je nekoga briga što vi po čitavu noć strepite kada će vam muž doći i hoće li uopće doći? Zar zaista mislite da neko brine kako vam je i kako se osjećate? I da će vam neko pa makar i vaša djeca na kraju reći hvala? Ne, neće niko.
Cijeli život polažete račun za sve. Kao dijete polažete račun roditeljima, kao djevojka polažete račun momku, kao žena mužu i čitavoj njegovoj porodici, uključujući svekrvu kao vrhovnog poglavara kojem se “mora” sve objašnjavati.
Drage moje, zaboravile ste nešto vrlo važno : Račun se polaže samo Bogu, nikome više!
Hoću da ovu rečenicu naučite i sebi je ponavljate svaki dan :
SEBI SAM NAJPREČA! NE, TO NIJE EGOIZAM, TO SE ZOVE SAMOPOŠTOVANJE!

RR.

Comments

comments